Supru¾nici umirovljenici postali su svjesni kako poèinju zaboravljati stvari. I kada su shvatili da bi to moglo biti opasno, odluèili su potra¾iti psihologa za pomoæ. On im je rekao da je normalno za ljude u njihovim godinama da zaboravljaju, te im je stoga pametno da rade bilje¹ke na papiru. Bili su odu¹evljeni savjetom. Kada su do¹li doma, ¾ena je rekla: Dragi, molim te odi u kuhinju i donesi mi posudu sa sladoledom. A za¹to ne zapisuje¹ ¹to ti govorim, zaboravit æe¹. Prièa¹ gluposti, kako ne bih mogao zapamtiti to da ti donesem posudu sa sladoledom – ka¾e suprug. Dobro, ka¾e ¾ena. Takoðer bi ¾eljela da mi stavi¹ par jagoda na sladoled. No bilo bi dobro da to zapi¹e¹. Znam da æe¹ zaboraviti – ka¾e ¾ena. Ne budali – odgovori suprug – posudu sa sladoledom i par jagoda. Pa to bar nije te¹ko zapamtiti. Dobro dragi, ali ¾eljela bih i malo ¹laga na vrhu svega. Mislim da je sada bolje da to sve zapi¹e¹ – ka¾e ¾ena. Nemoj tako, barem me jo¹ toliko pamæenje slu¾i. Dakle posudu sa sladoledom, par jagoda i na vrh malo ¹laga – ponovi suprug. Nakon toga suprug se uputi u kuhinju. Desetak minuta kasnije vraæa se on iz kuhinje s tanjurom kajgane i slanine. A ¾ena pogleda prema tanjuru i ka¾e: Vidi¹ da si trebao zapisati ¹to sam ti rekla, a ovako si zaboravio tost. |